PRVA VIJEST O BIOGRADU, BELGRADU

God. 950.

Biograd prvi put spominje bizantski putopisac i car Konstantin VII Porfirogenet u svojem djelu "De administrando imperio" (O upravljanju carstvom) kao naseljeni grad/utvrdu - castrum et civitas, i to pod grčkim imenom "to Belogradon", uz osam takvih gradova Knin, Nin, Skradin i dr. te jedini utvrđeni i naseljeni otok Lumbricaton, Levigrada i sl. - današnja Vrgada među svim otocima zadarsko-biogradskog arhipelaga. Biograd i Šibenik osnovali su Hrvati.

PRVI PAD BIOGRADA U MLETAČKE RUKE

God. 1000.

Biograd, Belgrad se pred jačom silom Mlečana predao njihovu Duždu Petru Orseolu II (992-1009), koji je doplovio s jakim i brojnim brodovljem pod Pašman i usidrio se iza otočića Planac, te je s mora osvojio ovu tvrđavu - castrum. Biograđani su položili duždu zakletvu vjernosti - "sacramentum fidelitatis". Za svog prefekta imenovao je dužd u osvojenom gradu Vitalisa Michaelisa. Do ove vojne došlo je zato što su hrvatski vladari prestali plaćati danak - tributum pacis za slobodnu plovidbu Jadranom.

KRALJ PETAR KREŠIMIR IV - PATRON BIOGRADA

God. 1060, II. mj.

Kralj Petar Krešimir IV (1058-1075) osnovao je u Biogradu - benediktinski samostan sv. Ivana Evangelista darovavši mu krunsko imanje - dono regale Rogovo (curtis - dvor) i otok Žirje (Zuri) uz kraljevsku slobodu - iura regalia, tj. oprost od plaćanja svih pristojbi; opat ovoga samostana sudjeluje i na II. splitskom-crkvenom saboru, koji se tada održavao; -- samostan benediktinki sv. Tome, dodijelivši mu, također kraljevsku slobodu s imanjem u Bubnjanima; samostan je naknadno obogaćen novim posjedima u župi Sidraga i izvan njenog područja.
U Biogradu boravi i papin legat Majnard, koji uz belgradskog biskupa Teodozija I sudjeluje i na II. splitskom saboru.
Biograd se vec tada spominje u ispravama pod raznim imenima: Belgrada, Belegravo, Alba Maris i dr., analogno ugarskom kraljevskom i krunidbenom gradu Belegrata, Alba regalis i sl., današnji Stolni Biograd - Szekesfervar. Do danas je u historijskim izvorima za Biograd utvrđeno oko 200 naziva.

ZARUČNICA KRALJA KOLOMANA U BIOGRADU

God. 1097.

Doplovilo je u luku Belgrada ("in portu Albae qui iuris Ungarorum est") normansko brodovlje s Buzilom (Busita), kcerkom Rudera I, normanskog kneza od Sicilije i Drača - zaručnicom kralja Kolomana. U pratnji je princeze, buduće kraljice, i Gofred Malaterre, kroničar opisa ovog putovanja i dočeka u Belgradu, te pratnje do stolnog Biograda.

KOLOMAN SE KRUNI U BIOGRADU

God. 1102.

U Belgradu se Koloman kruni (1095-1116) hrvatskom krunom za hrvatskog kralja, kralja Hrvatske i Dalmacije. Cin krunidbe izvršio je po nekima belgradski biskup Bono, a po nekima kninski biskup, koji je nosio naslov "hrvatskog biskupa" ("episcopus croatensis"). U ispravi o krunidbi, izmedu ostalog, navodi se "postquam fuit coronatus in Belgradum supra mare, in urbe regia" ("nakon što je bio okrunjen u Biogradu na Moru, kraljevskom gradu"). Biograd je tada urbs regia - kraljevski grad; Alba regalis, Alba maris, Alba Maritima - Belgradum supra mare, koji je rezidencija Kolomana i njegova sina Stjepana (1089-1090).
Hrvatsko-ugarski kraljevi, poput franačkih vladara, imali su više prijestolnica, samo u Hrvatskoj bilo ih je 7 (Belgrad, Biaci, Klis, Knin, Nin, Omiš i Šibenik) u kojima su vršili kraljevsku vlast (izdavali isprave, priznavali slobode, potvrđivali ugovore, presuđivali sudske sporove i sl.) iskorištavajuci pri tome i ubiranje ljetine s kraljevskih dobara u određenom gradu i njegovoj okolici za sebe i svoju brojnu pratnju. Oni su imali i tzv. ius descensus regii (pravo na uzdržavanje kralja i njegove pratnje) tamo gdje su povremeno boravili. "Dopo la sua incoronazione a Belgrado" ("poslije svoje krunidbe u Biogradu"), Koloman je u njemu pretežno boravio, uz Zadar, Nin, Knin, Šibenik, Trogir i dr. Po nekima je Koloman umro u Biogradu i u njemu je sahranjen, a po nekima u Zadru, Stolnom Biogradu i dr.

BIOGRAD U VLASTI VENECIJE

God. 1115.

Biograd - utvrdu i naselje otme od ranije bizantske vlasti i sadašnje vlasti hvatsko-ugarskih kraljeva mletački dužd Ordelafo Falieri (1102-1118), poruši mu zidine i kule prema Moru, kako bi "per tutti tempi" ("za sva vremena") ostao u vlasti Serenissime. Da pridobije za sebe i benediktince sv. Ivana Evangelista u Biogradu, koji su imali svoje posjede i na Rogovu i na Pašmanu, ovaj dužd potvrdi im sve njihove ranije stečene povlastice, uključujući i kraljevsku slobodu oprosta od plaćanja pristojbi.

BIOGRAD - SJEDIŠTE ŽUPE SIDRAGA, KRALJEVA I BANOVA

God. 1124.

Biograd je sjedište župe Sidraga sve do krunidbe prvoga hrvatskog kralja u Biogradu god. 990. (po T. Arhidakonu to je bio kralj Držislav), kad je to sjedište preneseno u Tinj. Biograd od tada postaje Castellum regale (kraljevski kaštel) u kojemu povremeno borave kraljevi, a češće i njihovi banovi (otuda i naziv "Banovi dvori" na jugozapadnom dijelu poluotoka, odnosno stare gradske jezgre).

MLEČANI IZ TEMELJA RUŠE BIOGRAD

God. 1124/25. V. mj.

Biograd osvaja od Mlečana hrvatsko-ugarski kralj Stjepan III, ali oni vracajuci se s velikom flotom i bogatim plijenom s Levanta pod vodstvom dužda Dominica Michelia (1118-1148), navale na grad-utvrdu s mora i kopna ("terramarique"), te ga početkom 1125. nakon osvojenja poruše. Zapravo rušenje grada počelo je sistematski koncem 1124. Grad je do temelja porušen, opljačkani su njegovi samostani, ostala crkvena i svjetovna dobra - kraljevska palača, gradski kaštel i dr. U ispravi o rušenju kraljevskog Biograda navodi se "Veneti destruxerunt Belgradum prope Jadram civitatem ... in urbe, que quondam, dum in suo statu existeret, Alba vocabatur" ("Mlečani su srušili Biograd, koji je bio smješten nedaleko od grada Zadra, a koji je do tada po svom položaju bio kraljevski grad zvan Alba, Albamaris").
Belgradski se biskup s manjim dijelom naroda i klera - " li habitanti vecchi" - ("stalno stanovništvo") - preselio u Skradin, odakle je ranije biskupija bila ovamo prenesena; pretežni dio stanovništva preseli se u Dolac-Šibenik - "l' altra parte con molti notabili va a Sebenico", na otoke Pašman i Vrgadu. Benediktinke samostana sv. Tome presele se u svoju podružnicu Bubnjane, odakle su prešle u Zadar, u kuću blizu crkve sv. Dimitrija ("le Monache di Belgrado passano a Zara in una casa presso la chiesa di S. Demetrio"), gdje su osnovale novi samostan i u njemu boravile od god. 1143 do 1177.

Benediktinci sv. Ivana Evangelista preselili su se u Rogovo, pa otad i datira naziv Rogovska opatija, a kad su Mlečani srušili i taj Kaštel, preselili su se u svoj područni samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovac kod Tkona (dolazi od ćok u zn. kos ptice) ("in cenobio dei Benedettini di Belgrado con molti beni e fonda passsano sull'isola di Pasman presso Tcon"). Uz Rogovo stradao je od Mlečana i samostan sv. Bartula na Kumenatu, kao i samostan sv. Grgura u Vrani.
Po nekima, vrijedni ostaci ruševina kraljevskog dvora, biskupske katedrale i četiri samostana preneseni su na Pašman, u današnji franjevački samostan u Kraju (stupovi i arhitravi palače i dr.), ali su većim dijelom zasuti ili ugrađeni u temelje obnovljenih seoskih kuća novoizgrađenog naselja/utvrde njegovih zidina i kula, treće (danas župne) jednobrodne crkve sv. Stošije, građene 1761., zvonika gradenog 1859. na ostacima stare kunidbene katedrale, kasnije ruševne crkvice sv. Mihovil "pokrivene slamom".
Dok je obalni i priobalni dio bivše Belgradske biskupije pripao skradinskom biskupu ("tutte le parrocchie della terre ferma appartenente a Belgrado"), dotle je njen otočni dio Pašaman i Vrgada potpao pod jurisdikciju Zadarske nadbiskupije. Ovime je nestalo dotadašnjeg koridora Hrvatske u pravcu Jadrana preko starog Belgrada na južni Pašman i otok Vrgadu, koje se podrucje nalazilo izvan teritorija Dalmacije, njenih gradova i njenih distrikata.

RIMSKI PAPA ALEKSANDAR III PLOVI PAŠMANSKIM KANALOM

God. 1177. 12. III.

Rimski papa Aleksandar III (1159-1181) u pratnji svoga brodovlja isplovio je od talijanske luke Vasto za Veneciju i tom je prilikom prošao kroz pašmanski kanal. Papinske galije, njih 10 na ovome putu zaustavile su se i u uvalama otoka Lumbricaton - Vrgada, na otočićima Pašmanskog kanala, te na kopnenom dijelu ovoga kanala negdje u okolici Biograda, odakle je otišao glasnik da javi zadarskom nadbiskupu i gradskom prioru Zadra dan i sat dolaska visokog gosta u njihov grad. Nije isključeno da su se i otočne straže Vrgade i Pašmana, te Ugljana poslužile dimom (danju) i vatrom (noću) da obavijeste o dolasku i prolazu ovoga visokog gosta. Papu je dočekao U Zadru i biskup Nina i Skradina (ranije biskup Belgrada), gradski knez i puk i to pozdravljajući gosta "in eorum sclavica lingua" ("na njihovom slavenskom jeziku").

KRIŽARI OSVOJE ZADAR - NJEGOVO STANOVNIŠTVO PRESELI U VEĆ UTVRÐENI BIOGRAD

God. 1202.

Križari četvrte križarske vojne (la quarta crociata) u pohodu za oslobodenje sv. Groba u Jeruzalemu porušili su kršcanski Zadar, koji je u vlasti hrvatsko-ugarskog vladara. Stanovnici porušenoga grada sklonili su se u već tada obnovljeni Biograd, koji su nazvali Novim Zadrom - Zara Nuova.
Kako se istodobno obnovio i Zadar, to su se njegovi bjegunci poceli masovnije vraćati u svoj obnovljeni Zadar, koji su nazvali Zara Nuova, Novi Zadar, a dosadašnje naselje negdašnji Belgrad, nazvali su Stari Zadar, Zara Vecchia, što je odgovaralo Mlečanima jer su željeli zatomiti stari hrvatski naziv Belgrad(um), Alba i sl. Ovaj potalijančeni naziv ostao je u upotrebi u svim ispravama, u geografskim i topografskim kartama punih osam stoljeća sve do konca II. svjetskog rata.

IZGRADNJA BIOGRADA

God. 1205.

Počela je temeljitija obnova Biograda, koje su se prihvatili bjegunci iz Zadra, a i sami raštrkani Biograđani, koji su se počeli vraćati iz Skradina, Šibenika i otoka; izgradnju grada potpomogli su i vranski templari, a osobito cetinski i sidraški knez Omald, koji je svoju vlast proširio i na ovo područje.

BIOGRAD - GRAD SA STATUTOM, PRIOROM I BISKUPOM

God. 1298.

Svako veće naselje da bi se proglasilo za grad - (civitas), u pravilu uz vladara- kralja u doba ranog feudalizma mora imati gradski statut, gradskog priora i svog biskupa kao predstavnika crkvene i svjetovne vlasti, upravno-sudskog i ekonomsko-gospodarskog savjetnika kralja i njegove pratnje. Tako je i Belgrad do svog temeljitog rušenja 1125. imao svog biskupa i gradskog priora, a od tada ih više nema. Rimski papa bio je ovlašten proglasiti određeno naselje gradom i bez biskupa, što je vrijedilo i za Biograd, jer je on još preko 150 godina bio kraljevsko-krunidbeni grad do 1290. I Šibenik je bio bez svog biskupa, tako da je pripadao pod jurisdikciju trogirskog bisupa sve dok nije dobio svoga biskupa.

ČEŠKI KRALJ KARLO IV POZVAO BENEDIKTINCE SA ĆOKOVCA U PRAG DA ŠIRE GLAGOLJICU I SLAVENSKI JEZIK

God. 1347.

Uz suglasnost rimskog pape Klementa VI češki kralj Karlo IV osnovao je u Pragu benediktinsku opatiju Emaus. On je pozvao u Češku hrvatske benediktince, vjerojatno iz samostana sv. Kuzme i Damjana s Ćokovca da dođu u Prag u ovaj samostan da uče i šire glagoljicu i slavenski jezik u crkvi i narodu. Razvijena aktivnost tkonskih benediktinaca u gajenju slavenske pismenosti održavanjem samostanske škole, izdavanjem rimskog misala prevedenog s latinskog jezika, te razvitak raznih crkvenih i svjetovnih knjiga pruža punu garanciju da je upravo Ćokovac bio počašcen pozivom stranog suverena. Regule sv. Benedikta iz XIV. st. pisane tzv. "beneventanom" prevedene s latinskog isključivo za potrebe samostana Rogovske opatije, zatim Tkonski zbornik iz XV. st., Pašmanski brevijar iz XV. st. i dr. dokaz su visoke pismenosti redovnika - benediktinaca s Ćokovca.

IVAN PALIŽNA - NAJPOZNATIJI VRANSKI PRIOR

God. 1382 18. IX

Na političkoj pozornici Hrvatske pojavljuje se najpoznatiji i najborbeniji vranski prior, ban Hrvatske i Dalmacije, a zatim i Slavonije Ivan Paližna, zvan i Ivan od Paližne, Giovanni Palisna (1385-1391). On je vođa Hrvata koji ne priznaju Mariju i majku joj Jelisavetu (kćerku i ženu - udovicu) za hrvatske kraljice iza smrti Ljudevita Velikog, već priznaju za nasljednika prijestolja bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića, a zatim i Karla Dračkog.

LADISLAV NAPULJSKI DALMACIJU PRODAJE VENECIJI UKLJUCUJUCI VRANU I BIOGRAD

God. 1409. 9. VII.

Hrvatsko-ugarski kralj Ladislav Napuljski (1386-1409) prodaje Dalmaciju Veneciji, i to Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag sa svim pravima. U to podrucje "Zara col suo contado" spada i Biograd sa svojim zaledem, primorjem i otocima. Naknadnim borbama Venecija je 1411. osvoila Šibenik, 1420. Omiš, Trogir, Split i Kotor, te njihovo otocje. Time je cijela Dalmacija došla pod mletacku vlast, koja je trajala gotovo cetiri stoljeca, sve do njene propasi 1797. (mir u Campoformiu izmedu Napoleona i Austrije, danas Campoformido kod Udina).

VRANSKI KMETSKI ZAKONIK, PRVI POVIJESNI PRAVNI SPOMENIK NA OVOME PODRUČJU

God. 1454.

Objavila je Venecija Vranski kmetski zakonik (Consuetudino di Aurana), kojim se reguliraju obveze i prava kmetova - poljoprivrednika Vrane i njenih sela Pakoštana, Biograda i dr. To je prvi povijesno-pravni spomenik na ovome području, poput Vinodolskog zakonika iz god. 1288, Poljičkog statuta iz 1440, Novigradskog zbornika iz 1551. i drugih spomenika staroga hrvatskog običajnog prava.

GRB OPĆINE BIOGRAD

God. 1574.

Iz ove godine potječe prvi, stari mletački grb Biograda. Novi grb izradio je Simičić iz Zadra po zamisli Šime Ljubića (1822-1896), poznatog historiografa, autora Listina, Izvještaja i dr. Ovaj grb koji je i danas u upotrebi kao simbol Biograda, ima dva unakrsna polja s hrvatskim kockama i dvije unakrsne kule / vrata, sve dijagonalno postavljeno s dodatkom petokrake na vrhu. Uz kocke i vrata grb je prije u znak nekadašnjeg kraljevskog i krunidbenog grada na vrhu imao hrvatsku krunu s natpisom "Insigni civitatis Albae maris Biograd" ("Grb hrvatske prijestolnice Biograda").

GNALIĆ - BLAGO S MORSKOG DNA

God. 1538, 10. X.

Potonuo je kod otočića Gnalić između otoka Pašmana i Vrgade na udaljenosti od oko 3 n/m jugoistočno od Biograda na dubini od oko 32 m mletački trgovački brod tipa galiun (galeazza) ili nave (petacchio) dužine 20 i širine 8 m. Ovaj brod pod zapovjedništvom kap. Alvise Finardia prevozio je raznu trgovačku i industrijsku robu iz Venecije za Carigrad (Istambul). Brod je bio i naoružan za borbu protiv gusara, kao i svi trgovački brodovi toga vremena. Iz sačuvanih cesionih isprava o pomorskom osiguranju proizlazi da je imao venecijansku zastavu, a ime mu je bilo Gagiana (Gagliana, Gajina). Doživio je brodolom zbog nevremena u koje je zašao i zbog svoje pretovarenosti. Iz venecijanske dokumentacije poznati su vlasnici broda i tereta. Brodolom se dogodio, kako to proizlazi iz mletačkih izvora "in acque di Zara Vecchia" - ("u vodama Biograda"). Mletački senat posalo je na mjesto brodoloma 14. IV. 1584. brod-galiju radi zaštite i spašavanja tereta, a i zbog gusarske opasnosti.
70-tih godina pristupilo se vađenju tereta i opreme iz ovog potopljenog plovnog objekta, te su u polumjeru od 30 m na morskom dnu i u njegovim naslagama (pijesku) nađeni:
- dijelovi brodske kobilice, rebra i oplate broda
- oprema: sidra, topovi, užad i dr.
- sirovine: bakar, kositar, lim, mjed i dr.
- polufabrikati: zrna te ogrlice, žica mjedena, bakrena i cinčana, crvene i žute uljene boje, kugle i dr.
- fabrikati: mjedeni svjećnjaci iz Lubecka, stakleno posuđe, čaše, boce, ogledala, igle pribadače, britve, naočale, vage i utezi, bačve, okovana škrinja s 54 m svilenog damasta, 3 košulje, 8 kapa i dr.
Ovo je do sada naš najveći i najbogatiji hidroarheološki nalaz na Jadranu, a njegovi brojni predmeti po količini, vrsti i načinu izrade predstavljaju i najbogatiji nalaz venecijanskog stakla iz Murana u razdoblju iz XVI. i XVII: stoljeca. To je u stvari "supermarket" na dnu mora, s robom, počevši od igle, pa sve do topa. Veći dio ovih predmeta izložen je kao stalna postava pod nazivom "Gnalić - blago s morskog dna" u Zavičajnom muzeju u Biogradu.
Kako je plovidba bila u to vrijeme terestrička, obalna, to je pašmanski kanal bio glavni prometni pravac od sjevera prema jugu i obratno. Biogradsko područje, njegov obalni, otočni i zagorski dio ima obilje plodne zemlje, a i stalni sukobi Mlečana, Turaka, uskoka i dr., usmjerili su njegovo stanovništvo isključivo na poljoprivrednu djelatnost - na obradu zemlje (Jankolovica - "dalmatinski banat"), dok je iskorištavanje mora (plovidba i ribolov, a djelomično i solarstvo) bilo sporedno.

ZAPOVJEDNIK STRAŽE BIOGRADSKIH HRVATA

God. 1635.

Biograd je uz ranijega seoskog glavara i seoskog suca, odnosno kasnije serdara, harambašu i dr., imao i jedan poseban povijesno-pravni institut, a to je položaj vojnog upravitelja - governadura straže na kopnu i Moru konjanike (cavalleria) i flotu (barche armate). Ovaj zapovjednik - il governatore dei Croati di Zaravecchia - zapovjednik biogradskih Hrvata bio je dužan organizirati efikasnu obranu od navale Turaka ispred utvrđenog Biograda, Vrane, odnosno takvog naselja (Turanj, Pakoštane i dr.). Na njega su bila prenesena i određena prava iz djelokruga rada serdara, harambaše i ostalih, npr. suđenje i kažnjavanje prijestupnika, propisivanje dadžbina i dr. Dužnost zapovjednika straže obavljali su pretežno domaći ugledni sinovi iz obitelji Maković (Mattchovich) - Ambroz, Stjepan i dr. Biogradski guvernadur potpadao je pod kolonela guvernadura u Ninu - (il Governatore, Colonello dei Croati di Nona). Ovakvih zapovjednika straže bilo je samo na određenim istaknutijim punktovima, izloženim Turcima i njihovim navalama (otok Šolta i dr.).

TURCI IZ TEMELJA RUŠE BIOGRAD

God. 1646, 23. VIII.

Turci se spremaju na odlučan obračun s Mlečanima, tako da su daleko jačom snagom navalili na dobro utvrđeni Biograd i Turanj, Mlečani nisu mogli odoljeti daleko nadmoćnijoj turskoj sili i Biograd se morao predati s mora i kopna, kao i Turanj. Uoči same predaje neprijatelju, Biograd su njegovi branitelji sami potpalili, a dijelom i srušili njegove zidine. Turci su ga kao osvajači i dokrajčili u rušenju. Turci su se ovime htjeli osvetiti Mlečanima za pad Vrane u njihove ruke, kad je poginuo i sam branitelj Vrane Ali-beg Atlagić.

ŠIME LJUBAVAC - OČEVIDAC KRALJEVSKE PALAČE U BIOGRADU

God. 1650.

Poznati zadarski historičar dr. Šime Ljubavac (Gliubavaz) posjetio je Biograd i dao njegov opis u kojem, izmedu ostalog, navodi da je vidio staru kraljevsku palaču u predjelu "Glavica", koja je u ruševnom stanju: "Fu della citta nelli trasandati secoli de' re Croati..., frequentati di abitazione..., e vi appviono oggidi le rovine del diroccato palaggio,... di piccolo colle...im mezzo il luoco..." (Vidjele su se tada na manjem brijegu još ruševine staroga hrvatskog dvora iz prošlih stoljeca u napučenom naselju...).

POBUNA BIOGRAÐANA I PAKOŠTANACA

God. 1692, 16. I.

Pobunili su se Biograđani i Pakoštanci protiv mletačkog tlačitelja, zadarskog plemića Šimuna Bortulaccia (Bortulazzo, Bartulačić), biogradskog governadura - zapovjednika straže protiv Turaka. Pobunjeni narod prodro je noću u Kaštel Vrane, gdje je bilo sjedište tog tiranina: on je tajno osuđen na kaznu smrti, a ubili su ga "cum archibugiate" ("metkom iz puške").

POBUNA BIOGRAÐANA

Biograđanin Matija Žabetić s popom Petrom Kuridžom podižu bunu protiv Mlečana - tlačitelja kmetova iz Vrane i okolnih sela od Turnja do Pakoštana. Seljacima - obrađivačima zemlje, kako vlastite, tako i one u zakupu, nametnuo je veliku tlaku, brojne namete i visoke dadžbine Franjo Spigarola, biogradski guvernadur. Kako se ovi buntovnici s razmjerno manjim brojem svojih pristaša i nedovoljnim oružjem nisu mogli uspješno braniti od znatno jačih mletačkih snaga, to je njihova pobuna bila već u početku ugašena, a njeni kolovođe uhvaćeni u bijegu i ubijeni.

PUTOPISAC FORTIS O BIOGRAÐANIMA

God. 1774.

Znameniti mletački putopisac opat Alberto Fortis izdaje djelo "Viaggio in Dalmazia" ("Putovanje po Dalmaciji") u kojem izmedu ostalog, iznosi i opis Biograda i Vrane. Biograd zove Alba maritima, Alba maris u značenju primorska Alba, Bijeli grad na Moru. Kad su Mlečani srušili Biograd (1124/25), kaže pisac, izgrađeno je selo, koje se proširilo i izvan porušenih i kasnije obnovljenih zidina i kula u predjel zvan Varoš. Selo nastanjeno "grabežljivim, nasilinim i zločinačkim narodom"..."che popolatosi di gente rapace, e facinorosa..." zasluživši srdžbu Prejasne vlade - Venecije. U vijeme posjeta A. Fortisa selo je nastanjeno "s malo siromašne čeljadi" - ("adesso vi abita poca, e povera gente").

PRVI UGOSTITELJSKI OBJEKT U BIOGRADU

God. 1806.

Prvi ugostiteljsko-turistički objekt skromnih razmjera bila je gostionica "Vrana" vlasništvo M. Šeata. On je ovu gostionicu otvorio u prizemlju vlastite stambene zgrade na obali neposredno nakon njene gradnje. Kuću je sagradio godine 1806. na temeljima jugoistočne ugaone kule-bastiona graditelj G. Sundečić "di Cattaro" (Kotor). Kasniji graditelji Biograda bili su zidari Car iz Crikvenice, Jelenković iz Zadra, Pedišić iz Pašmana i dr.
Kako je Biograd koncem XIX. stoljeca prelazio iz trgovišta u gradić, to je i zbog priliva poslovnog ljudstva osnovan manji hotel "Libernija", vl. P. Dominisa (1906), Gostionica sa svratištem "Velebit", vl. A. Jelića (1908), hotel "Vrana" zakupnika Sandalića iz Raba, braće Šangulin i dr.

OSNOVANA JE OPĆINA U BIOGRADU

God. 1811, 28. XII.

Za vrijeme francuske vladavine u Biogradu je osnovana općina. Ovo je naselje od nekadašnjeg kraljevskog i krunidbenog grada (urbs regia, civitas) postalo mletačka utvrda (castrum), zatim selo (villaggio): varošica, varoš, trgovište (borgata) i gradić (cittadina). Upravo na prijelazu iz trgovišta u gradić, kad se počela jače razvijati trgovina uz izvoz poljoprivrednih proizvoda iz neposrednog zaleđa - Ravnih kotara i Bukovice, te uvoz ostale robe za to zaleđe morskim putem, Biograd je dobivao sve veće značenje.
Kako je Dalmacija, jedna od sedam pokrajina, ušla u sastav novoformiranih ilirskih provincija - ("Les provinces Illiriennes") sa sjedištem u Ljubljani, to je dekretom objavljenim u službenom glasilu Telegraph Officiel (No 14/12) Biograd 28. XII. 1811. dobio općinu kao osnovni upravno-izvršni organ.
Do tada je Biograd sa svojim naseljima i njihovim stanovništvom živio u svojoj posobi (congrega) s glavarom sela i seoskim sucem, te u ligi (udruženja svih sela ovog područja), s tim da su oni sami uređivali svoje imovinsko-pravne i ostale odnose; upravne, sudske i izvršne poslove u dopuštenim okvirima, utvrđenim pozitivnim mletačkim zakonodavstvom. Ove lige su imale obvezu da daju određeni broj ljudi sposobnih za oružje protiv neprijatelja - Turaka i dr. Tako je i biogradska liga davala mušku radnu snagu, sposobnu za oružje, razmjerno s brojem svog pučanstva.
Za vrijeme Turaka uvedeni su bili serdari, harambaše, čauši i dr. kao pravni sljednici starih posoba i liga, čime je zamijenjena ova starohrvatska organizacija uprave i ljudstva. Biograd je postao sjedištem serdara - glavara s harambašom i ostalima.

OTVORENO JE NOVO GROBLJE U BIOGRADU

God. 1850.

Otvara se u Biogradu prvo, skupno groblje (danas staro) sjeveroistočno od linije Varoš-Križ. Već 1898. došlo je do njegova prvog, a 1902. do drugog proširenja. Do tada su se ugledniji seljaci pokapali u crkvi sv.Stošije, a ostali izvan te crkve; neki su se mrtvaci sahranjivali u franjevačkom samostanu u Kraju. Kad je 1820. zbog zdravstvenih razloga vlast zabranila pokapanje mrtvaca u naseljima, u crkvama i oko njih, tada je otvoreno ovo groblje na kojem su bogatiji seljani, trgovci i posjednici (Pelicarići, Lukačići i dr.) izgradili kamene grobnice, odnosno kapelice. Lokacija ovoga groblja bila je neposredno uz naselje, jer se tada držalo da "živi i mrtvi" čine i dalje zajednicu koju smrt ne rastavlja.

BIOGRAD - PROMETNO VEZAN PAROBRODIMA

God. 1868.

Biograd se prvi put uključuje u plovidbeni (parobrodski) red, i to kao stalno sidrište. Brodom na vesla dolazilo se do parobroda radi ukrcaja i iskrcaja putnika i robe. Prvi parobrod pristao je uz gat u Biogradu 1881. Tek 2. rujna 1896. prvi Lloydov parobrod "IRIS" pristao je u biogradskoj luci, uz njen gat - mul, preteču današnjeg, koji je bio znatno kraći i uži, građen na nasipu. 1890. uspostavljena je redovita lokalna parobrodska pruga za prijevoz pošte, putnika i robe na relaciji Zadar-Tijesno, s pristajanjem i u Biogradu, a 1892. parobrodsko društvo "P. Negri" iz Šibenika drži redovitu prugu Zadar-Biograd-Tijesno-Vodice-Šibenik. Izgradnjom novoga produženog gata s odgovarajućim gazom, kao i dijela operativne obale od 1913. parobrodi redovitih pruga pristaju u Biogradu.

POLJOPRIVREDNO DOBRO "VRANA"

God. 1868.

Obitelj Borelli uživala je Vranu kao feud od 27. IX. 1752. do 2. VI. 1868, kad je to dobro otkupio državni erar Austrije. Zadatak Borellijevih kao feudalaca bio je da isuše močvaru - vransku baru (blato) i da prokopaju protočni kanal "Prosika", koji otprema suvišne vode od jezera prema Moru radi dobivanja novih površina sposobnih za obradu, u čemu su oni i kao stručnjaci za te kulture postigli vidnih rezultata.
Nakon što je austrijska vlada 1868. preuzela brigu oko daljnjeg unapređenja ovoga dobra, u Biogradu je osnovan Agrarni ured, koji je 1897. prerastao u Domenijalnu upravu koja rukovodi dobrom; - Filoksreično povjerovništvo, osnovano je 1902. radi suzbijanja bolesti vinove loze - filoksrea i sadnje novih sorata američke loze; - Gospodarski ured osnovan je 1905. radi unapređenja ratarskih i ostalih kultura, itd.

OTVORENA JE PRVA ČITAONICA U BIOGRADU

God. 1872.

U Biogradu je osnovana prva čitaonica pod imenom Narodna čitaonica u cilju prosvjećivanja naroda i buđenja hrvatske svijesti. Kako je za rad ove prve kulturne ustanove u tadašnjem Biogradu, koji je prelazio iz varošice u gradić, vladao velik interes, a ojačao je i stranački život, to je 26. V. 1887. obnovljena ova čitaonica i nazvana je "Skup Hrvata". Prvi joj je predsjednik bio Marko Oštrić, zatim A. Barani i dr. Njeno svečano otvorenje popraćeno je i svirkom tek osnovane mjesne glazbe. Veću aktivnost čitaonica je razvila osobito u 1889, kada je postala pravi rasadnik kulture. Tada je nazvana "Hrvatskom čitaonicom" da tim proširenim imenom privuče što veći broj članstva. Ova je čitaonica svojim radom potakla i osnivanje ostalih društava (Hrvatski sokol župe "I. Paližna". "Hrvatska sloga", Pjevačko-tamburaško društvo "Hrvatska vila" i dr.).

BABAC - PRVI SVJETIONIK U PAŠMANSKOM KANALU

God. 1875.

Izgrađen je prvi svjetionik na biogradskom području, i to na otočiću Babac u Pašmanskom tjesnacu nasuprot selu Pašman, kasnije je prenesen na sjeverozapadni rt otočića. Do tada je ovaj kanal bio bez svjetala, plutača i ostalih balisažnih oznaka ("Stretto di Pasman senza segnali, boe e gravitelli, fari e fanali"). Ostali su izgrađeni ovim redom: Sv. Kata (1885), Cavata (1908), Biograd (1910), premješten od starog lukobrana na novi gat (1913), Tkon (1910), Pakoštane (1912) i dr.

OSNOVAN JE U BIOGRADU KOTARSKI SUD

God. 1876, 5. II.

Otvara se u Biogradu Kotarski (Sreski) sud. Grupa zastupnika u Carevinskom vijeću još 1873. predala je promemoriju austrijskoj vladi, koja je sadržavala 13 zahtjeva. Pod točkom 2. ovih zahtjeva traženo je da se u Biogradu otvori sud. I zaista početkom 1876. održana je svečanost u vezi s tim osnivanjem, kojoj su prisustvovali općinski načelnik Tomo Pelicarić, Srećko Bilbija, pakoštanski i biogradski župnici i dr., uz prvog suca Ivančića. U čast Biogradu direktor zadarske učiteljske škole Stjepan Buzolić spjevao je tom prilikom pjesmu prigodnicu. Svečana misa držana je u župnoj crkvi, a ručak za uzvanike u kuci veletrgovca S. Bilbije na obali. Tom je prilikom istaknuto da će ovaj sud biti od velike koristi "svom plemenitom narodu" ("a il suo gentile popolo").

PROSLAVA 500-GODIŠNJICE SMRTI VRANSKOG PRIORA I. PALIŽNE U VRANI

God. 1891.

U Vrani održana je proslava 500-obljetnice smrti znamenitog vranskog priora Ivana Paližne, i tada je pokrenuta i inicijativa za istraživanje ruševina bivšega samostana Ivanovaca, kako bi se pronašao grob ovoga velikog naturaliziranog Vranjanina.

PRVA CESTA U BIOGRADSKOM PARKU "SOLINE"

God. 1896.

Izgrađena je prva cesta uz more u šumi (danas parku) "Soline", i to od Biograda, njegove Varoši, do uvale "Soline" u pravcu "Kumenta". U čast narodnog zastupnika Mihe Klaića, nosioca liste Narodne stranke za zadarski izborni kotar u koji je spadalo i područje Biograda, ova je makadamska cesta nazvana njegovim imenom "Klaićev put".

NA ĆOKOVCU JE OTVOREN PRVI PLANINARSKI DOM U DALMACIJI

God. 1899.

Osniva se u Dalmaciji prvo planinarsko društvo pod imenom Planinarsko-turističko društvo "Liburnija" u Zadru. Cilj je ovoga društva pronalaženje i istraživanje prirodnih ljepota Kraljevine Dalmacije, osiguranje pristupnih putova do takvih objekata, opisivanje špilja i dr., u koju je svrhu osnovan i speleološki odsjek, prvi takve vrste u Hrvatskoj (god. 1900.). Društvo je unapređivalo izletnički i planinarski turizam.
Ukidanjem crkvenih redova, posljednji redovnik benediktinaca Petar Pletikosić otkupio je 1849. od austrijskog državnog erara samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu i pred svoju smrt ostavio ga župnoj crkvi u Tkonu. Znameniti don Stipe Banov, župnik u Tkonu, sklopio je ugovor s "Liburnijom" o zakupu bivšeg samostana na određeni broj godina. Od ove crkvene nadarbine "Liburnija" je 1907. iznajmila za svoje potrebe stambene prostorije samostana. Društvo je otvorilo i prvu "turističku stanicu" u ovom starom tada napuštenom benediktinskom samostanu na Ćokovcu, a to je bio u stvari i prvi planinarsko-turistički dom u Dalmaciji. Uz njega otvorena je turistička kuća na brdu sv. Ilije na Pelješcu i u tvrđavi sv. Mihovila nad Prekom. Bilo je u planu da se na Ćokovcu izgradi i žičara - uspinjača za prijevoz planinara i izletnika (92 m n.m.).

OSNOVAN JE U BIOGRADU KOTAR

God. 1923, 14. III.

Rapalskim ugovorom iz 1920. Zadar sa svojom neposrednom okolicom pripao je Italiji, zapravo je otet od matice zemlje, te je Sjeverna Dalmacija od Raba do Šibenika ostala bez većeg i značajnijeg upravno-ekonomskog centra, a Preko, Biograd i Benkovac nisu bili još razvijeni da preuzmu tu ulogu.
Stoga se 1923. u novoj državi Kraljevini SHS pristupilo osnivanju najprije Prečko-biogradskog kotara (sreza), a zatim i Biogradskoga kotara - Sreskog načelstva s ispostavama u Ninu i Zemuniku.

OTKRIĆE SPOMENIKA KRALJU TOMISLAVU U BIOGRADU POVODOM 1000-GODIŠNJICE HRVATSKOG KRALJEVSTVA

God. 1925.

Biograd je svoje hrvatsko obilježje posvjedočio i podizanjem spomenika kralju Tomislavu na jugoistočnom dijelu obale, i to prigodom proslave 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva. Spomenik ima oblik obeliska, sastavljen je od istarskog kamena u tri dijela s urezanom hrvatskom krunom i staropleternom ornamentikom. Bilo je predviđeno da se na njegovu vrhu postavi i brončana kraljevska kruna. Spomenik je otkriven uz velike svečanosti i u prisutnosti predstavnika vlasti, te šibenskog biskupa kao apostoloskog administratora jugoslovenskog dijela zadarske nadbiskupije i pravnog sljednika nekadašnjeg belgradskog biskupa. U svojoj uvodnoj riječi, koju je održao don Kazimir Perković, čuvar starina u Biogradu, istakao je značenje hrvatskih prijestolnica Nina, Biograda, Biača i dr., te ulogu hrvatskog plemstva Mogorovića i Šubića, koji su djelovali na ovome podučju.

Talijanski fašisti, anektirajući 1941. godine i Biograd uništavali su sve što je bilo hrvatsko, jugoslavensko, polupali su ovaj spomenik, oštetili njegov pleter i krunu, a iz većeg dijela teksta izbacili su, "otukli", sve što podsjeća na hrvatstvo. Time su pokazali i dokazali svoje divljaštvo nad našim narodom i njegovom kulturnom baštinom. Spomenik je poslije rata ponovno sastavljen od oštećenih dijelova s oštećenim natpisom, pleterom i krunom, a zbog prometnih razloga je i premješten 30 m sjeverozapadno od općinskog parka. Danas stoji i kao vidan dokaz talijanske soldateske.
I susjedne Pakoštane te su godine podigle zbog istih pobuda spomen-ploču u čast hrvatskoga kraljevstva, koja je srećom neoštećena preživjela talijansku aneksiju (na istom je mjestu i danas).

OTVOREN PRVI MODERNI HOTEL "ILIRIJA" U BIOGRADU - KARAGANJAN - OSNIVAČ BIOGRADSKOG TURIZMA

God. 1934. VIII. mj.

Dovršena je izgradnja u Biogradu i otvoren je 5.V. u subotu prvi veliki hotel "ILIRIJA" (na mjestu današnjeg istoimenog) koji je sagradio Vagan Melik Karaganjan, dipl. inž. arhitekture, rođeni Armenac, a po pasiji i hotelijer. Ovaj građevinski poduzetnik dobio je na licitaciji ovlaštenje i za gradnju antimalarične stanice i banovinske bolnice (danas nadograđene za TBC kostiju). Njegovim nastojanjem kao "oca biogradskog turizma" osnovano je i Društvo za poljepšanje mjesta i unapređenje turizma "Soline". Za Biograd i njegovu neposrednu okolicu ovaj entuzijast je govorio: "Ja ću od Biograda stvoriti jugoslavensku Nicu, mondeno ljetovalište međunarodnog značenja". Na otočiću Katarini, na njegovu sjevernom dijelu, htio je izgraditi igračnicu i u Biogradu podići više hotela za bogatu klijentelu. Već je tada dovodio i čuvenog srpskog komediografa B. Nušića, ministre jugoslavenske vlade, diplomate, a osobito glasovite domaće i strane muzičare i pjevače svjetskog glasa (Z. Kunc i dr.).

ANEKSIJA BIOGRADA I NJEGOVA PODRUČJA KRALJEVINI ITALIJI

God. 1941.

Rimskim sporazumom (Pavelić-Mussolini) Dalmacija s tri pokrajine sa središtima u Zadru, Splitu i Kotoru, pripojena je Kraljevini Italiji. Biograd je sa svojim naseljima u sustavu Provincije u Zadru. Talijanska uprava, sudstvo, školstvo kao i zakonodavstvo proširilo se na cijelu anektiranu Dalmaciju. Biograd je tako dobio civilnog komesara R. Inchiostria kao i vojnog zapovjednika - colonnella. Talijani, osobito njihovi fašisti zlostavljaju naš narod čije se rodoljublje plaćalo izgonom na otok Molat (logor). Dolazi do rađanja NOB-e, koja je nakon kapitulacije Italije 1943. izvojštila konačnu pobjedu. Biograd sa svojim naseljima dao je toj pobjedi obilan prilog.

UDK:930.85 (497.18)
BIOGRADSKI ZBORNIK 1, 1990.

Lucijan Kos, Zagreb

KRONIKA

Pregled važnijih vijesti o Biogradu i njegovim naseljima kroz stoljeća

str. 539. - 558.